(folna kiselina; vit Bc; vit M; PGA- pteroilglutaminska kiselina; faktor rezidualne fermentacije; vit L, lactobacillus casei factor; P faktor streptococcus lactis (SLR); faktor U)

Hrana

Folna kiselina u ishrani: zeleno lisnato povrće, koren povrća, džigerica, meso organa (bubrezi), mleko, jaje, suvi pasulj, grašak, kikiriki, pšenične klice, čitavo zrno, tunjevina, ostrige, losos, bob, paradajz, spanać, pekarski kvasac, asparagus, prokelj

 

– razaraju ga: svetlost (UV), toplota (kuvanje i konzervisanje toplotom) i kiseli rastvori. Neki oblici su nestabilni na vazduhu. U vodi od kuvanja ostaje deo aktivnog vitamina B11;

– asparagus i prokelj kuvanjem gube između 22% i 28% folne kiseline, a što je mnogo manje od ostalih namirnica. Vitamin C kojim su bogati sprečava uništavanje folacina oksidacijom;

– spremanjem hrane u mikrotalasnoj rerni više se gubi vitamina B11 nego kuvanjem;

 

Biohemija i uloga

Neophodan je za metabolizam nukleinskih kiselina. Ima fundamentalnu ulogu u rastu i reprodukciji ćelija. Koenzimi sa folnom kiselinom učestvuju u reakcijama koje dovode do sinteze purina (adenin, guanin), timina (metilovanjem pirimidina DNA). U slučaju manjka vitamina B11 smanjena je sinteza nukleinskih kiselina: DNA i RNA;

– neophodan je u sintezi neurotransmitera. U slučaju manjka vitamina B11 smanjena je i sinteza neurotransmitera;

– ima naglašenu ulogu u hematopoezi;

– u bliskoj je vezi sa metabolizmom fosfolipida i aminokiselina. Bitan je za iskorištavanje šećera i amino kiselina;

– aktivni oblik, folična kiselina, nastaje redukcijom iz folne kiseline. Vitamin C je neophodan u redukciji folata u aktivni oblik. Prevođenje se odvija u jetri uz pomoć L- askorbinske kiseline. U slučaju manjka vitamina C manje je i folične kiseline i ako folne kiseline ima dovoljno. Doze iznad 2 gr/d vitamina C pojačavaju izlučivanje folne kiseline;

– u slučaju manjka vitamina B12 folati se ne mogu koristiti. Folična kiselina sa vitaminom B12 deluje kao koenzim F. Kod megaloblastne anemije uvek obavezno pre primene terapije treba isključiti deficit vitamina B12, jer se u suprotnom pogoršava neuropatija uzrokovana deficitom vitamina B12, a moguć je i nastanak teške paranoidne psihoze sa tendencijom ka suicidu. Moguć je i paralelni deficit: vitamina B11, vitamina B12, C vitamina i gvožđa;

– folacin daje visok hematokrit u slučaju perniciozne anemije;

– Vitamin B11 znatno je aktivniji uz vitamin B2;

– u organizmu postoje rezerve za jedan do dva meseca. Najveće koncentracije nalaze se u likvoru;

– u neonatalnom dobu nivo folata vrlo brzo opada;

– u slučaju manjka eritroblasti postaju megaloblastični, a erotrociti makrocitični (kao kod manjka vitamina B12), a granulociti se pretvaraju u “makropolimorfe” sa hipersegmentiranim jedrom. U daljem toku može se razviti leukopenija i trombocitopenija;

– gvožđe se manje iskorištava i progresivno se nakuplja u retikuloendotelnim ćelijama, a u serumu se nalazi povećani nivo;

– folna kiselina predstavlja jedinjenje koje se sastoji iz: pteridinskog jezgra, p- aminobenzoeve kiseline i glutaminske kiseline;

– jedinjenja pteroil- glutamati (jedinjenja koja se nalaze u hrani) razlikuju se po broju ostataka glutaminske kiseline, koji su vezani za kompleks pteridin- aminobenzoeva kiselina. U crevima se pod dejstvom enzima Bc- konjugaze folna kiselina odvaja iz inaktivnog oblika pteroilheptaglutaminske kiseline;

– cink je neophodan za apsorpciju folacina jer poliglutamil folacin (jedinjenja iz hrane koja sadrže folacin) prvo treba da razloži jedan enzim za čiju funkciju je neophodan cink;

– koenzimi sa folnom kiselinom vrše transfer i utilizaciju grupa sa jednim ugljenikovim atomom (C-1), ali pre nego što postane nosač folna kiselina mora da se redukuje i to prvo u H2 folat, a onda u H4 folat. Istu reakcju katalizuju reduktaze folne kiseline. Antagonist folne kiseline methotrexat (ametopterin) inhibira prelazak H2 oblika u H4 oblik. Isti efekat imaju i: pirimetamin i triamteren.

Grupe sa jednim ugljenikovim atomom koje prenosi u H4 obliku su: formil (-CHO), formilat (H.COO-), metil (CH3-) i hidroksimetil (-CH2OH). U metaboličkim procesima ove grupe prelaze jedna u drugu.

Deo H4 koji sadrži jedan ugljenik može se premeštati na amino ili SH grupe (primer za amino grupu: formino grupa (-HC=HN) na glutaminsku kiselinu, prilikom razlaganja histidina, a primer prevođenja u SH grupu je: tiazolidin karbonska kiselina sa cisteinom). Druga izvorišna grupa sa jednim ugljenikovim atomom su metil grupe: metionina, holina, betaina i timina koje se sve oksidišu u hidroksimetil (-CH2OH) grupu i kao takva prenosi se na formil H4 folat. Hidroksimetil grupe zatim oksidišu do formil grupa (-CHO) u reakcijama koje zavise od NADP- a. Beta ugljenikov atom serina, kao hidroksimetil grupa, doprinosi formiranju dela od C-1.

Samo jedan ugljenikov atom u H4 učestvuje kao: a) važan izvor ugljenikovih atoma 2 i 8 u purinskom jezgru; b) H4 služi kao izvor formil grupe na N- formilmetionin t- RNA (započinje sintezu peptidnih lanaca na ribozomima); c) H4 je izvor formil grupe prilikom formiranja beta ugljenikovog atoma serina (kada se vrši konverzija glicina u serin); d) prilikom sinteze metil grupa za: 1) metilovanje homocisteina da bi se dobio metionin (zajedno sa vitaminom B12); 2) metilovanje uracila da bi se dobio timin; 3) kod sinteze holina pomoću metil grupe iz metionina;

Vitamin B11 naročito je bitan donor metil grupe. Kao npr. metilovanje homocisteina kojom prilikom nastaje metionin ili kao kobami koenzim kojom prilikom od dezoksiadenozil- B12 nastaje metil- B12 vitamin;

– kod bolesnika sa oboljenjem: jetre, uremijom ili malignim tumorima u krvi postoje materije koje vezuju folate. Tako da merenjem folata kod ovih bolesnika dobijamo lažno niske vrednosti. Sideropeniska anemija koja često prati manjak vitamina B11 može dati lažno normalne vrednosti folata u eritrocitima;

– sprečava napredovanje displazije i razvijanje karcinoma. Za sada se preporučuje samo kod displazije cerviksa (grlića materice);

– antagonisti folne kiseline koriste se u tretiranju malignih oboljenja. Folna kiselina je antagonist za metotreksat;

– esencijalan je faktor rasta za laktobacil;

– apsorpcija se vrši celom dužinom tankog creva, a najviše u gornjem ileumu. Poliglutamati sa jedne strane prelaze u monoglutamate prilikom varenja, a sa druge strane u sluzokoži tankog creva stvaraju se dihidrofolati koji prelaze u tetrahidrofolate, a oni u metiltetrahidrofolate koji se transportuju u portalni krvotok, vezani za proteine;

folna kiselina smanjuje antikonvulzivno delovanje fenitoina;

– terapija visokim dozama u dužem vremenskom periodu ne preporučuje se kod hormonalno aktivnih maligniteta;

– apsorpciju pomažu: B- kompleks, B5, B12, C i H (biotin), a odmažu: stres, alkohol, kafa, duvan, salycilazosulfapyridin, aminosalicilna kiselina, sulfonamidi, methotrexat (antagonist folata), 6- merkaptopurin (analog purina), 5- fluorouracil (analog pirimidina) i cholestyramin. U slučaju manjka enzima za varenje apsorpcija se smanjuje za 50%, a u slučaju manjka cinka apsorpcija je smanjena za 53%. Apsorpciju ometaju i razne infekcije digestivnog trakta. Do smanjenja koncentracije folata u serumu dovodi: phenobarbiton, phenytoin, primidon, difenilhidantoin, sulfonamidi, cycloserin, nitrofurantoin i oralni kontraceptivi. Kod 60% lica starijih od 65 god. nađen je manjak vitamina B11;

 

Preporučene doze

muškarci – 0,4 mg/d

žene – 0,4 mg/d

trudnice i doilje – 0,5 – 0,8 mg/d

 

od 2 meseca do 4 god. – 0,2 mg/d

4 god. i stariji – 0,4 mg/d

trudnice i doilje – 0,8 mg/d

 

– nema podataka o postojanju smrtne doze;

– višak folne kiseline se izlučuje mokraćom u roku od 24 časa;

– doza od 5,0 – 15,0 mg/d preporučuje se za lečenje spru- a. Terapija se prvo sprovodi parenteralnim davanjem, a tek zatim oralnim putem sa dozom za održavanje;

Klinika

hipovitaminoza B11 – karakteriše se ranom pojavom hematoloških promena, u obliku makrocitne megaloblastne anemije (koja je identična kao kod manjka vitamina B12), sa atrofičnim glositisom. Podaci koji ukazuju na neurološke i psihičke smetnje su kontraverzni. Od autora koji tvrde da se kod manjka vitamina B11 simptomi ne javljaju do onih koji navode: žarenje u nogama, grčevi i bridenje u udovima, pareza, degeneracija kičmene moždine. Oštri bolovi u vidu probadanja koji pacijente bude noću, povremena obamrlost udova, a naročito donjeg dela nogu, hoda uz pomoć drugih, a zatvorenih očiju gubi ravnotežu.

Migrenozne glavobolje (na alergijskoj bazi). Često se postavlja dijagnoza senilnosti, uz zamor, gubitak težine, zatvor, nesanicu, noge su hladne i obamrle, refleksi oslabljeni. U ovom poslednjem slučaju preporučuje se tromesečno lečenje vitaminom B11. Krajnja mentalna konfuzija, zaboravnost, pad sposobnosti memorisanja, apatija, razdražljivost, poremećaj sna, depresivnost i psihotičnost. Bubnjanje (damar) u ušima, lako zadobijanje modrica, premor, slabost, upala i kamen u žučnoj kesi, krvavljenje u mrežnjači (u najvećem procentu kod žena i to u desnom oku). Desni postaju zapaljene, posebno u trudnoći. Rast je usporen. Kosa poprima sivkastu boju.

Razlikovanje megaloblastnih anemija: a) doza od 0,3 – 0,5 mg/d folne kiseline brzo će dovesti do hematološke remisije ukoliko je u pitanju manjak folata, a neće delovati ukoliko je u pitanju manjak vitamina B12; b) normalan nivo folne kiseline u serumu je između 7 i 20 nanograma/ml, a nivo ispod 4 smatra se klinički signifikantnim. Normalan nivo u eritrocitima je 165 – 600 nanograma/ml; c) kod manjka vitamina B11 u želudačnom soku postoji slobodna hlorovodonična kiselina, a Schilling- ov test je normalan; d) da se histidin koji normalno prelazi u formiminoglutaminsku kiselinu, a ona u glutaminsku kiselinu ukoliko ima dovoljno folata. U slučaju manjka folata u mokraći se povećano izlučuje formiminoglutaminska kiselina;

zabeležen je četiri puta veći procenat deformacija novorođenčadi čije su majke imale manje folacina. Javljaju se razni poremećaji i zaostatak u razvoju. Kod deteta su mogući i imunološki defekti;

– megaloblastna anemija u trudnoći izazvana je deficitom folne kiseline. Naročito se javlja kod: višestruke trudnoće i graviditetne toksemije. Manjak može biti jedan od uzročnika abrupcije placente. Sindrom nervoznih nogu kod trudnice takođe nastaje kod manjka folne kiseline, a manifestvuje se: osećajem miljenja i nervoze u donjem delu nogu, koji se često privremeno mogu otkloniti hodanjem. U poslednjem slučaju preporučuje se terapija sa 10 mg/d vitamina B11 8 dana;

Više o folnoj kiselini možete pročitati u knjizi “Vitaminologija”.